Usvojeni ključni medijski zakoni

Usvajanjem Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, 2. novembra u Skupštini Srbije, zaokružen j

08. Nov 2004

Reading Time: 3 minutes

Usvajanjem Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, 2. novembra u Skupštini Srbije, zaokružen je sistemski okvir u medijskoj oblasti, ali je ostalo otvoreno pitanje mogućosti njegove primene, kao i u slučaju ranije usvojenih zakona o radiodifuziji, telekomunikacijama i javnom informisanju. Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, koji se odnosi i na medije i na građane, predviđa da su sve informacije državnih organa javne, osim ako organ vlasti ne dokaže suprotno. Predstavnici pojedinih stranaka, medija i stručnjaci, ukazali su, međutim, na odredbe koje delimično obesmišljavaju taj zakon.
Zakonom je predviđeno da se protiv rešenja kojim se odbija zahtev za pristup informacijama u posedu najviših državnih organa (vlada, skupština, predsednik Republike, Ustavni i Vrhovni sud i Republički javni tužilac) ne može podneti žalba povereniku za informacije, već je samo moguće povesti upravni spor. Izmenu tih odredbi zatražila je Demokratska stranka. Njen amandman podržali su i radikali, koji, inače, jedini nisu glasali za taj zakon. Radikali su većinom svojih amandmana zahtevali ukidanje ključne novoustanovljene institucije poverenika za informacije, ocenjujući je kao neustavnu, nepotrebnu i da ima prevelika ovlašćenja.
I stručnjak “Transparentnosti Srbija” Nemanja Nenadić ukazao je na moguće probleme u primeni Zakona o slobodnom pristupu informacijama, bilo da su izraz manjka političke volje, spremnosti na angazovanje,
sposobnosti ili resursa. Prema njegovom mišljenju, za primenu tog zakona neophodno je da organi vlasti unaprede sistem vođenja dokumentacije, osmisle kako će građanima omogućiti uvid u dokumente, a da to ne naruši njihov redovan rad, pripreme informatore o vrstama informacija koje poseduju i odrede odgovarajuće osobe za postupanje po zahtevima.
On je ukazao i na potrebu edukacije u okviru samih organa vlasti o novim obavezama, a posebno na neophodnost obezbeđivanja sredstava u budžetu za finansiranje rada budućeg poverenika i njegove službe, kao i za postupanje po zahtevima u organima vlasti, objavljivanje informatora i drugo.
Prema mišljenju Nenadića, značajnu ulogu u primeni novog zakona igraće prvi poverenik za pristup informacijama, od čijeg će autoriteta, stručnosti i vizije umnogome zavisiti dometi zakona. Nenadić je ocenio da neće biti lako pronaći takvu ličnost, s obzirom na politizovanost celokupnog javnog života Srbije. Sličan problem razlog je i gotovo dvogodišnje blokade primene Zakona o radiodifuziji, koji je izmenjen letos da bi bio izabran novi Savet Republičke agencije za radiodifuziju.
Iako je Odbor Skupštine Srbije za kulturu i informisanje uputio poslanicima na usvajanje listu kandidata za osam članova Saveta, koji će izabrati devetog sa Kosova, legitimnost tog tela, najznačajnijeg tela za sređivanje haosa u radiodifuziji, ponovo je osporena. Asocijacija nezavisnih elektronskih medija (ANEM), Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS), Nezavisno društvo novinara Vojvodine i Udruženje  kompozitora i Savez dramskih umetnika Srbije, povukli su svoje liste kandidata za člana Saveta i istupili iz usaglašavanja zajedničke liste udruženja radiodifuznih javnih glasila, novinara, filmskih i dramskih umetnika i kompozitora.
Takva odluka obrazložena je ocenom da letošnjim izmenama zakona nije rešen suštinski problem, odnosno da Savet bude nezavisno ekspertsko telo, s obzirom da je preovlađujući uticaj na kandidovanje članova Saveta dat državnim organima, nauštrb civilnog sektora. Ta udruženja ocenila su da suštinski ništa nije promenjeno ni izmenama zakona, kojima je oduzeto pravo predlaganja kandidata za tri člana Saveta Skupštini Srbije, republičkoj i pokrajinskoj vladi. Udruženja su ocenila da prenošenje tog prava na nadležni odbor parlamenta i dalje znači da će od skupštinske većine zavisiti sastav Saveta.
Prema njihovom mišljenju, na to ukazuje i ponovno kandidovanje dva sporna člana Saveta – Nenada Cekića i Vladimira Cvetkovića. Oni su bili izabrani na predlog srpskog parlamenta i vlade, a sada su među
šest kandidata nadležnog odbora, pored Aleksandra Vasića, Ljiljane Đurđevac, Bojana Jovanovića i Vukmana Čovića. Cekićevo i Cvetkovićevo članstvo u Savetu osporavano je zbog kršenja zakonske procedure prilikom njihovog izbora.
Grupa novinskih organizacija okupljena oko Udruženja novinara Srbije i Asocijacije profesionalnih emitera predložila je za članove Saveta Milorada Jakšića Fanđa i Slobodana Djorića, inače jednog od autora prvobitnog nacrta Zakona o radiodifuziji i sadašnjeg vršioca dužnosti sekretara Saveta. Rektori univerziteta u Srbiji kandidovali su sadašnjeg člana Saveta Miroljuba Radojkovića i Svetozara Stojanovića, dok su nevladine organizacije i udruženja građana predložila Velimira Miloševića i Izabelu Kisić, a crkve i verske zajednice episkopa jegarskog Porfirija, koji je i sada član Saveta, i Aleksandra Jankovića.
Preostalo je još da Skupština Vojvodine predloži kandidate kako bi novi Savet bio izabran u zakonskom roku, do 27. novembra. Za punu primenu Zakona o radiodifuziji, koja podrazumeva i raspisivanje tendera za dozvole za emitovanje programa, neophodno je, međutim, i formiranje Agencije za telekomunikacije. Ta agencija trebalo je da bude formirana u skladu sa Zakonom o telekomunikacijama, ali je njegova primena u tom delu izostala.
Puna primena zakona o radiodifuziji i telekomunikacijama neophodna je i radi transformacije Radio-televizije Srbije u javni republički i pokrajinski servis, koja takođe kasni. Rok za uvođenje pretplate za
javne servise, koji bi obezbedio njihovu finansijsku nezavisnost od države, istekao je još početkom 2003. godine. Zbog kašnjenja primene Zakona o radiodifuziji kasni i privatizacija lokalnih elektronskih medija, koja bi trebalo da bude završena do kraja jula 2006. godine. Rok za to bio je četiri godine, ali je
nadležno ministarstvo tek nedavno usvojilo uputstvo za vlasničku transformaciju lokalnih stanica. Osim sistemskih medijskih zakona, za potpuno uređenje te oblasti neophodni su još i zakon o sprečavanju monopola, ako i zakon o reklamiranju, koji su najavljeni bili još pre četiri godine.

Print Friendly, PDF & Email