Gorica Nikolin: Kada uredništvo postaje nepodnošljivo

Nezavisno društvo novinara Vojvodine objavljuje reakciju mlade novinarke Gorice Nikolin, kojoj je glavni urednik Novina novosadskih objavio tekst bez njenog pristanka, a potom odbio da objavi njenu reakciju na takav urednički potez. Na taj način, on se ogrešio o profesiju i otvoreno povredio član 8. Kodeksa novinara Srbije

21. Dec 2013

Reading Time: 3 minutes

Nezavisno društvo novinara Vojvodine objavljuje reakciju mlade novinarke Gorice Nikolin, kojoj je glavni urednik Novina novosadskih objavio tekst bez njenog pristanka, a potom odbio da objavi njenu reakciju na takav urednički potez. Na taj način, on se ogrešio o profesiju i otvoreno povredio član 8. Kodeksa novinara Srbije, koji u trećoj smernici kaže: da „Novinar treba da odbije da potpiše tekst (…) kada je uredničkom, lektorskom ili drugom intervencijom izmenjen tako da je promenjen njegov smisao (…) NDNV se na ovaj način solidariše sa mladom novinarkom i podržava njen odlučan stav da zaštiti sopstveni profesionalni integritet.

 

Kada uredništvo postaje nepodnošljivo?

U broju nedeljnika Novine novosadske, na raspolaganju svima od petka, 13. decembra, objavljen je nedovršen, nepotpisan i, slobodno rečeno, prazan tekst. Naslov koji nosi glasi: „Nestao: traži se Hipokrat!“, a taj članak je tema broja, koji krasi naslovnu stranu. Na naslovnoj strani piše: „Da li je lekarska mafija nedodirljiva? Ko loše ‘dozira’ pravdu u našem zdravstvu?“.

Ovo je moj tekst. Barem 95 odsto njega. Ostalo su dodaci glavnog i odgovornog urednika, Tomislava Lovrekovića. Zbog čega ovi podaci u vezi sa jednim člankom u jednom nedeljniku?

Tema koju sam ja radila više od mesec dana a koju bi trebalo da predstavlja ovaj sraman članak je pitanje lekarske greške i odgovornosti, kao i uzroci nastanka grešaka lekara. Tema nije lekarska mafija. Radeći ovu temu, naišla sam na punu podršku glavnog i odgovornog urednika, sve dok se članak nije pojavio u novinama. Zbog čega?

Taj članak nije trebalo da bude objavljen prošlog petka, pošto je bio nedovršen, a i sada je. Objavljen je voljom urednika, koji je odlučio da je dobar potez da me slaže i kaže da neće objaviti, koji je odlučio da ga „dopuni“ i „popravi“ senzacionalističkim naslovima, ne ispoštuje u potpunosti zahteve sagovornika, niti preuzme odgovornost za svoju brljotinu, pa barem stavi svoje ime iznad teksta. Potom takvu tvorevinu reklamira kao temu broja, udarnu temu nedelje, a ne obavesti novinara da će njegovo ulaganje i trud u petak ujutru pasti u vodu, iako sam, kao autorka teksta, molila da ne bude objavljen tako nedovršen. Pritom, svojim nestrpljenjem da objavi članak, izaziva tužbu.

Da li su ovlašćenja urednika zaista došla do te granice, ako granica uopšte postoji? Da li je urednicima zaista sada posao da rade apsolutno šta žele sa tekstovima, objavljuju ih bez znanja novinara, oskrnave ih i izlože novinare povredama ugleda i poštovanja?

Da li je urednicima sada dozvoljeno da od čitalaca prave budale, ali i da kaljaju ugled ove profesije kojom se bavimo, ili barem pokušavamo da se bavimo?

Ja sam u novinarstvu relativni početnik, ali prilično sam sigurna da to nije posao glavnog urednika. Takođe nije posao glavnog urednika da svojim ponašanjem i nepoštovanjem otera ljude koji se trude da njegove novine ispune kvalitetnim sadržajem, te da njegove novine čita što više ljudi. I da ostavimo po strani profesionalne uloge u nekoj redakciji, hijerarhiju, stranački uticaj, lenjost, neodgovornost i ostalo što ide uz današnje bavljenje novinarstvom – posmatrajmo se međusobno kao ljudi. Nikakva hijerarhija ne postoji među nama kao ljudima, a potez kakav je napravio Tomislav Lovreković je potpuno nepoštovanje, nemar i unižavanje.

Ne sme da se ćuti kada se ovakve stvari dese. Novinari, honorarci ili, kao ja, volonteri, imaju pravo na barem minimum poštovanja kada obavljaju svoj posao valjano. Ovakvi potezi su sramni jer predstavljaju moj rad kao senzacionalističko čudo, što je poslednje za šta se ja, kao novinarka, zalažem.

Poručujem svima koji su novinari ili žele da budu dobri novinari da je urednik poput mog bivšeg urednika, poslednja osoba koja treba da „dozira“ pravdu u našem novinarstvu.

Ukoliko iko pomisli da govorim gluposti jer, poznato je, urednici su problem svakog medija – vara se. Znam kako funkcionišu mediji u Srbiji, a kao dobra novinarka, protiv tog problema ću se boriti i u budućnosti. Sigurna sam da neću biti sama. Sve mlade novinare pozivam da ne trpe ovakvo besramno ponašanje kolega i bore se za svoje dobro ime.

Očekujem da će Tomislav Lovreković imati dugačak odgovor i svojevrsno predavanje na ovu temu, ipak je njegovo ime u pitanju. Ali, ovo nije stvar sujete. Ovo nije umišljenost jedne neiskusne novinarke, ali jeste stav. Ti si, Tomislave Lovrekoviću, blam za novinarstvo.

Bez poštovanja prema dotičnom i s najvećim poštovanjem prema ostalim kolegama iz Novina novosadskih,

Gorica Nikolin

Print Friendly, PDF & Email