Novinarke protiv nasilja: U izveštajima o nasilju nad ženama mediji otkrivaju identitet žrtava

U polovini izveštaja o nasilju prema ženama mediji su otkrili identitet preživele, odnosno žrtve, ili članova njene porodice, a u čak 40 procenata objava korišćeni su senzacionalistički ili stereotipni izrazi za nasilje, žrtvu ili nasilnika, pokazala je Analiza medijskih objava o problemu nasilja prema ženama u 2019. godini.

06. Aug 2020

Reading Time: 2 minutes

U polovini izveštaja o nasilju prema ženama mediji su otkrili identitet preživele, odnosno žrtve, ili članova njene porodice, a u čak 40 procenata objava korišćeni su senzacionalistički ili stereotipni izrazi za nasilje, žrtvu ili nasilnika, pokazala je Analiza medijskih objava o problemu nasilja prema ženama u 2019. godini.

Analizu je uradila grupa Novinarke protiv nasilja, uz podršku Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).

Kako je saopšteno iz UNDP, tokom prošle godine problemom nasilja prema ženama najviše su se bavili onlajn portali (60 procenata objava), zatim štampani mediji (34 procenta objava), dok su televizijske i radio stanice znatno manje pažnje posvetile ovoj temi (šest procenata objava).

„Analiza je obuhvatila preko 11.000 članaka objavljenih u elektronskim i štampanim medijima od januara do decembra 2019. godine, prateći indikatore, odnosno načela profesionalnog izveštavanja o ovoj temi“, navodi se u saopštenju.

Kako se dodaje, u čak 45 procenata objava neki od ovih indikatora prekršen je u samom naslovu, što je, kako su naveli, posebno problematično, imajući u vidu da su upravo naslovi ti koji privlače najviše pažnje, i najčitaniji su deo teksta.

„Pokazalo se da su povod za izveštavanje najčešće bili pojedinačni slučajevi nasilja (78 procenata objava), dok su se mediji mnogo redje bavili fenomenom nasilja prema ženama iz edukativnog ugla, kroz analizu društvenog konteksta nasilja, načine prevencije, zaštite i podrške, i ukazivanjem na nejednake odnose moći izmedju muškaraca i žena kao uzrok nasilja (22 procenta objava)“, naveli su iz UNDP.

Oni su istakli da, pored otkrivanja identiteta preživele, odnosno žrtve i članova njene porodice i senzacionalističkih i stereotipnih izraza poput, „jezivo“, „horor“,“nesrećna žena“, „manijak“, više od trećine medijskih objava iznosi detalje nasilja ili ubistva i izjave koje nisu relevantne za sam čin nasilja.

„Primetno je i često korišćenje fotografija i video zapisa koji na neadekvatan i stereotipan način prikazuju nasilje, poput onih gde je žena uplakana i potresena, s vidljivim fizičkim posledica nasilja (28 procenata objava)“, kaže se u saopštenju.

Oni su naveli i da su medju lošim primerima zastupljenim u izveštavanju medija i navodi koji čin nasilja pravdaju ličnim osobinama nasilnika ili spoljašnjim okolnostima, kao što su alkoholizam, siromaštvo, nezaposlenost (20 procenata objava), izrazi poput „tragični kraj ljubavne priče“ i „bračne razmirice“ kojima se umanjuje nasilje i iskazuje direktno neverovanje preživeloj ili žrtvi (15 odsto procenata objava), kao i prebacivanje odgovornosti za počinjeno nasilje sa nasilnika na preživelu ili žrtvu (10 procenata objava).

„Neadekvatnim izveštavanjem nasilje se normalizuje u javnom mnjenju, a ženama žrtvama nasilja nanosi se dodatna šteta, ugrožavanjem njihove bezbednosti i privatnosti, i dodatnom viktimizacijom“, piše u saopštenju i dodaje da odgovorno izveštavanje može biti podrška ženama koje su preživele nasilje da iz nasilja izadju, a u društvu podstiče apsolutnu neprihvatljivost nasilnog ponašanja.

Grupa Novinarke protiv nasilja izradila je Smernice za medijsko izveštavanje o nasilju prema ženama, kako bi doprinela da se poboljša kvalitet izveštavanja o ovoj temi, razreše dileme s kojima se često susreću novinarke i novinari, ali i da se izbegne ili makar umanji nivo traumatizacije žena sa iskustvom nasilja, koja nastaje kao posledica izloženosti javnosti.

(Beta)

Print Friendly, PDF & Email