Medijskim zakonima razdvojiti šta je medij a šta su sredstva propagande

Biro za društvena istraživanja (BIRODI) još jednom naglašava značaj razvoja demokratije i efektivne participacije zainteresovanih strana u procesu donošenja zakona, kako zbog legitimnost usvojenih, tako i zbog činjenice da je to deo EU tekovine, bez čijeg „zaživljavanja“ u Srbiji nema uspeha evropskog puta.

29. Jul 2014

Reading Time: 2 minutes

birodi_logoBiro za društvena istraživanja (BIRODI) još jednom naglašava značaj razvoja demokratije i efektivne participacije zainteresovanih strana u procesu donošenja zakona, kako zbog legitimnost usvojenih, tako i zbog činjenice da je to deo EU tekovine, bez čijeg „zaživljavanja“ u Srbiji nema uspeha evropskog puta.

U tom pogledu neprihvatljivo je da od šefa Delegacije EU u Srbiji dobijamo ocenu kvaliteta medijskih zakona, a da istovremeno relevantna novinarska udruženja, koja su učesnici procesa kreiranja sadržaja, ne znaju za sadržaj predloga Zakona.

Što se tiče sadržaja Zakona o informisanju, imamo dve sugestije. Prva, da se u okviru člana 15. eksplicitno navede borba protiv korupcije kao prioritet od javnog interesa. Na taj način će ova tema postati jedan od bitnih prioriteta koji će biti podržan iz javnih izvora što sada nije situacija. Podrška medijskoj produkciji koja se bavi istraživačkim novinarstvom i promociji borbe protiv korupcije je neophodan element u borbi protiv korupcije, što je defnisano i u Nacionalnoj strategiji za borbu protiv korupcije.

Druga sugestija se odnosi na jasno razgraničenje šta je mediji, a šta sredstvo promocije/propagande. Članom 29. Predloga zakona o informisanju se navodi da reklama nije mediji. Otuda naš predlog da se medijem ne mogu nazvati mediji koji u okviru svog informatvno-političkog programa bilo kog aktera/aktere ili instituciju/institucije predstavljaju na reklamni i propagandni način.

Sredstvom propagande i promocije se smatra medij koji aktera/aktere ili instituciju/institucije predstavi na veoma pozitivan način (preko 60% pozitivnog vremena/prostora, odnosno preko 60% negativnog vremena/prostora) u dužem vremenskom periodu (zavisno od tipa medija). Pozitivno predstavljanje je ono predstavljanje gde ili akter sam sebe hvali ili ga drugi hvale, dok je negativno ako se o akteru loše izveštava bez mogućnosti da on iznese svoje stavove.

Odluku o tome da li je mediji postao sredstvo propagande bi donosili Republička radio difuzna agencija za elektronske medije i Savet za štampu za štampane medije. Pravo podnošenja predstavke i monitoringa bi imali: Republička radio difuzna agencija, Savet za štampu, udruženja novinara, udruženja vlasnika medija, udruženja građana, fakulteti, instituti i građani. Pravo monitoriga ne bi imale političke stranke, agencije za press -clipping, PR i oglašavanje i mediji.

Biro za društvena istraživanja smatra da se na ovaj način jasno stavlja granica između medija kao sredstva infomisanja, analize i istraživanja, odnosno javnog dijaloga, u odnosu na sredstvo propagande i markentinga. Primeri za ovako „nemedijsko“ ponašanje se nalaze u izveštajima o ponašanju medija tokom izbornih kampanja koje smo sproveli sa kolegama iz MEMO 98, međunarodno relevatne organizacije za monitoring medija.

Puko utvrđivanje vlasništva nad medijima, bez stvaranja mehanizma koje će da spreči njihovu zloupotrebu neće doprineti integritetu i funkcionalnosti medija.

Prilozi iz monitoringa medija tokom izbora 2012 i 2014.godine: Primeri promotivnog izveštavanja (BIRODI saopstenje Medijski zakoni 2014)

www.birodi.rs

Print Friendly, PDF & Email