Otvoreno pismo zaposlenih u Mađar So povodom pritisaka

Zaposleni u dnevnom listu na mađarskom jeziku Mađar So uputili su u ponedeljak na desetine adresa u Srbiji, ali i u međunarodnoj zajednici, otvoreno pismo u kojem se Savez vojvođanskih Mađara (SVM) optužuje za pritiske na novinare i uređivačku politiku.

08. Jun 2016

Reading Time: 11 minutes

magyarszoZaposleni u dnevnom listu na mađarskom jeziku Mađar So uputili su u ponedeljak na desetine adresa u Srbiji, ali i u međunarodnoj zajednici, otvoreno pismo u kojem se Savez vojvođanskih Mađara (SVM) optužuje za pritiske na novinare i uređivačku politiku. U nastavku prenosimo njihovo pismo u celosti.

UVOD

Nakon promene vlasti u 2000. godini, Mađari u Vojvodini su svoju potrebu za personalnom autonomijom sa uspehom ostvarivali u odnosu na beogradsku centralnu politiku. Republički parlament je usvojio odgovarajuće zakone, koji su obezbedili da nacionalne zajednice, pa tako i vojvođanski Mađari dobiju određene nadležnosti, a koja su od značaja za nacionalne manjine, kao što su nastava na maternjem jeziku, pravo na informisanje na maternjem jeziku, upotreba maternjeg jezika pred organima uprave itd. U smislu usvojenih pravnih pravila formirani su saveti nacionalnih manjina kao najviši organi odlučivanja nacionalnih zajednica; ovi tzv. „parlamenti nacionalnih manjina“ su pozvani da unutar nacionalnih zajednica predstavljaju pluralizam, i zadatak im je bio da zauzimaju stav, iniciraju i preduzimaju mere u svim onim pitanjima, koja neposredno pogađaju identitet, položaj i prava nacionalne manjine koju zastupaju. Tako je stigao u nadležnost nacionalnih saveta i informisanje: Nacionalni savet mađarske nacionalne manjine je od pokrajinske skupštine dobio osnivačka prava u slučaju više medija, tako dnevnog lista Mađar So (Magyar Szó) , Pannon RTV, odnosno nedeljnika Het Nap (Hét Nap).

Pravo osnivača je i da imenuje direktore, glavne urednike medija, međutim, kod imenovanja glavnih urednika, članovi uredništva imaju pravo da se izjasne o kandidatima, a koje pravilo predviđaju i statuti izdavačkih kuća a na osnovu višedecenijski ustaljenog običaja. Navedeni običaj iz godine u godinu se toliko pojačao, da ne postoji primer za to, da osnivač ide nasuprot volje uredništva, tj., da imenuje glavnog urednika, koji ne uživa poverenje većine.
Iako, prilikom osnivanja Nacionalnog saveta mađarske nacionalne manjine isti je određen kao pluralni manjinski parlament shodno onima koji su ga osmislili, danas, ovo telo je u celosti postalo jednopartijsko, upravljen od strane SVM-a: u organima odlučivanja ovog tela predstavnici drugih političkih grupacija ne dobijaju mesto. Ovakva situaciju u mnogome određuje i ton onih medija kojima je osnivač Nacionalni savet mađarske nacionalne manjine: u Mađar So-u samocenzura je svakodnevna pojava, a većina novinara ni ne pokušava da piše kritičkim tonom protiv SVM, međutim i pored toga, može se osetiti otvorena cenzura od strane glavnog urednika i njegovih zamenika – dnevno. List, osim mišljenja i izveštaja o aktivnostima funkcionera SVM, ne sme objaviti mišljenja, izveštaje o aktivnostima drugih političara mađarske nacionalnosti uopšte (ovo se odnosi i na političku kampanju tek završenih izbora!), ali ono što je još više zastrašujuće: da jedini dnevni list Mađara ne izveštava o onim kulturnim, i drugim događajima iz javnog života, koje se ne vezuju za SVM.

U slučaju Het Nap situaciju nijansira, da trenutni glavni urednik odbija pritiske koji dolaze sa vrha stranke, tako, ostavljajući prostor i za druge sadržaje (odnosno druge novinare) pored onih koje (koga) SVM smatra dobrim.
Naime, SVM ne samo da određene teme i političare proglašava „nepoželjnima“ u medijima čiji je osnivač Nacionalni savet mađarske nacionalne manjine , već i novinare, pisce i javne ličnosti, od kojih je oduzeo mogućnost publikacije, a i mogućnost da se čuju.

PRETHODNI DOGAĐAJI

Mađar So je nekada bio jedan kvalitetan, šareni, pluralni dnevni list, koji je čak i u eri socijalizma/komunizma pronalazio način da objavi – od strane komunističke partije – zabranjene sadržaje, a sve i pored toga, što se list držao direktiva izdatih od strane partije. List je imao mogućnosti i u jednopartijskom periodu, da tematizuje događaje koje su za vojvođanske Mađare bile od značaja, kao što je slučaj atrociteta protiv Mađara 1944/45 godine, – da ističemo samo jedan primer.

Nakon uvođenja višepartijskog sistema Mađar So se jasno suprostavio beogradskoj i Miloševićevoj nacionalističkoj vlasti i u ovo vreme često mu je pretio i opasnost prestanka. Te je i pored toga istrajno i hrabro izveštavao o mobilisanju, osudio svako ratno huškanje, zauzeo se za mir, ravnopravnost nacija, ljudska i manjinska prava, sve i pored toga, što je tadašnji režim nastojao da zastraši novinare, finansijski onemogući list i da dovodi u pitanje njegovo tehničko pojavljivanje.

Nakon pada Miloševićevog režima, kako smo to već naveli, u upravljanju lista je sve više dobilo na uticaju samostalno telo za odlučivanje, Nacionalni savet mađarske nacionalne manjine. U 2002. godini, za glavnog urednika lista je imenovan dotadašnji novinar Mađar So-a, Peter Kokai, koji je na ovoj funkciji bio sedam godina. U tom periodu, za vreme njegovog upravljanja, novinari su se navikli da ne treba da pitaju, šta se može, šta se sme pisati, i naučili su da stvari i događaji uvek imaju dve strane i da je potrebno prikazati obe strane. U 2009. godine Kokai Petera na ovom položaju zamenio je Čaba Presburger, koji je imenovan u avgustu te godine, ali, nije ni stigao do polovine svog mandata, kada je u junu 2011. godine došlo do njegove smene. Članovi Nacionalnog saveta koji su predložili njegovu smenu, bili su nezadovoljni sa njegovim odlukama, a svoje nezadovoljstvo su izrazili više kao idejno pitanje, a ne strukovno, navodeći da je „zbog propusta, grešaka koji se daju primetiti u listu, od slučaja do slučaja u listu se pojavljuje negativna slika o onim osobama iz javnog života, koji su preuzeli na sebe formiranja sudbine vojvođanskih Mađara i zastupaju isto“ (kako je to izrečeno na sastanku Nacionalnog saveta, 24. juna 2011. godine).

MAĐAR SO NA NIZBRDICI

U isto vreme kada je smenjen Presburger, osnivač je za glavnog urednika imenovao Martu Varju, koja je prethodno bila v.d. glavnog urednika. Sa ovim je Mađar So krenuo na nizbrdici, gde je i danas: danas već ni u kojoj formi ne može da se kritikuje niko i ništa, što se vezuje za SVM. Glavna urednica brzo i efikasno ograničava kritiku – i otpušta novinare. U 2013. godini je smenila Miškolci Magdolnu, novinara – izveštača Mađar So-a iz Kanjiže, koja je decenijama izvrsno viršla svoj posao. Smenjena je iz razloga, što su funkcioneri SVM u Kanjiži zatražili da Magdolna Miškolci ne izveštava o delatnostima samouprave u Kanjiži. Takođe, na proleće 2013. godine je smenila novinarku – izveštača iz Budimpešte, Mihajlović Klaru – bez ikakvog objašnjenja i obrazloženja, iako je ista novinarka pre par meseci (u decembru 2012. godine) preuzela priznanje vrednosti njenog rada od Ministarstva inostranih poslova Mađarske. Ona u Mađar So-u samo par puta je uspela da publikuje, a list od onda nema novinara-izveštača u Budimpešti.

U politiku uređivanja Mađar So-a SVM nije trebao puno da se meša: naime, glavna urednica vođena svojom servilizmom nastoji da pogodi misli stranačkih vođa. U 2014. godini, u periodu kampanje za izbore za Nacionalne savete, list je izveštavao isključivo o događajima, manifestacijama SVM, a drugi kandidati mađarske nacionalne pripadnosti nisu ni dobili mogućnost da se predstave.

Privrženost lista SVM-u najbolje pokazuje 3. i 4. marta 2012. godine objavljen vikend broj: izborni program SVM se pojavio na dve pune stranice, tako, da izgleda kao da je Marta Varju sačinila intervju sa Ištvanom Pastorom, predsednikom SVM. Tako je, za kratko vreme od dnevnog lista sa karakterom javnog servisa postao stranački glasnik, koji finansiraju porezni obveznici države Srbije. U periodu nakon izbora za Nacionalnih saveta, i nakon konsolidacije novog rukovodstva, Marta Varju je smatrala da je stiglo vreme, da obračuna sa članovima uredništva za koje je pretpostavila, da kritički posmatraju pojedine korake SVM, i onih, koji se ne slažu sa aktivnostima pojedinih funkcionera stranke u celosti. U jedoj televizijskoj debati Marta Varju je formulisala kritiku u odnosu na radnike lista, posle koje je 6. juna 2015. godine došlo do objave članka koju je pisala novinarka Mađar So-a Margareta Tomo, a u kojem se bavi sa temom slobodne štampe: ona je postavila pitanje, zašto se vojvođanski Mađari okreću od politike, zašto vojvođanska štampa više nije pouzdana, kako novinari na postavljena pitanja ne dobiju odgovore, odnosno, da više ni ne postavljaju „ona određena pitanja“, te da teško prihvata da vojvođanska mađarska štampa više nikako ili samo jedva podstiče na razmišljanje.

Tri dana kasnije, sama glavna urednica je odgovorila na navedeni članak Tomo Margarete, na naslovnoj strani lista. U istoriji mađarske štampe u, – do sada neprimerenom i neviđenom, izjašnjenju Marta Varju svoju koleginicu novinarku optužuje da ona nastupa tako što ucenjuje i preti , kada piše da: „ izvrnućemo svet iz njegove četiri strane, kada dođe vreme“, a ona sama je istakla da je: “novinar je slobodan“, što znači da može da ode kod drugih novina da radi, ako mu/joj ne odgovara duh Mađar So-a.

Posle članka glavne urednice, 11. juna, 18 novinara Mađar So-a u pismu su se obratili glavnoj urednici i drugima, koji su za objavljivanje lista odgovorni, u kojem pismu su osuđivali gostovanje Marte Varju u televiziji Panon, i smatraju da je „neprihvatljivo i uvredljivo“ kako glavna urednica priča o svojim saradnicima.

Ovo pismo nije napisano čitaocima lista, već rukovodstvu, ali ga je Mađar So objavio, što je dalje motivisao novinare da 13. juna, ali sada već otvorenim pismom obrate javnosti u kojem su glavnoj urednici skrenuli pažnju, da je njen članak nedostojan napad na novinarku Margaretu Tomo, odnosno, da zbog sopstvenih mišljenja „niko se ne sme izložiti javnom ruglu, niko se ne sme uvrediti i ismejavati“. Ovo pismo je potpisan od strane mnogo više novinara i saradnika, nego prethodno pismo.

Zanimljivost ovog događaja je, da kao odgovor na pismo, nastao je jedan stav u javnom životu, koji su potpisali kako ličnosti iz članstva SVM – a, tako i van njega.

Tibor Varady, poznati pravnik međunarodnog prava takođe je formulisao jedno pismo vezano za nastalu prepirku, u kojem je istakao: da je veoma samodestruktivno „ jednolično razmišljanje u situaciji, kada imamo samo jedne štampane dnevne novine – i u refleksiji brojki, ni nemamo realne mogućnosti da imamo više od jednog dnevnog lista:“ (tekst na ovom linku).

NOVE SMENE I UZNEMIRAVANJA

Na sve napred navedeno, kao odgovor od strane Mađar So-a jeste smena dotadašnjeg zamenika glavnog urednika Kornela Bajtaija, koji je do tada vodio online uredništvo kao i subotičku rubriku, odnosno pored njega smenjena su troje urednika online rubrike, jer ih je glavna urednica smatrala nepouzdanima. Ovoj smeni nisu prethodili obrazloženja, ali razlozi za smene su i nakon istih izostali. Istovremeno, glavna urednica je smenila urednika Kepeš Ifjušag, Čabu Segi, koji je dao mesto jednom članku u Kepeš Ifjušag, napisanog iz pera jednog od prethodnih glavnih urednika, a u kojem osuđuje Martu Varju.

Uporedo sa ovim događajima, u SVM je postalo sve očiglednije da unutar stranke postoji podela: neki od funkcionera, političara smatrali su da je neprihvatljiv pritisak koji se uočava u glavnom uredništvu ovog lista. Sve ovo, odnosno netolerancija prema onima koji drugačije razmišljaju dovelo je do toga da je u avgustu 2015. godine osnovan udruženje građana Mađarski pokret (Magyar Mozgalom), a između osnivača se našao neuobičajeno veliki broj novinara. Objašnjenje ovome se nalazi u tome, da su najviše novinari Mađar So-a prisiljeni na jednomodelno razmišljanje. Među osnivačima Mađarskog pokreta nalaze se npr. već navedeni novinari: raniji glavni urednik Kokai Peter, novinarka Margareta Tomo, raniji zamenik glavnog urednika, uredni online i subotičke rubrike Kornel Bajtai, Vigi Žoldoš Žaklinu (online urednika), Mihajlovič Klaru, ali takođe i Teke Janoša (sadašnjeg vođu sportskog rubrike), Vigi Zoltana (šefa deska), Terek Arnolda, Horvat Žolta, Kulhanek Edinu, Mađar Liviju i Molnar Edvarda.

U oktobru 2015. godine Mađar So je potresao skandal: glavna urednica je (da li je potrebno reći, da bez obrazloženja) smenio Kontra Ferenca, koji je bio urednik književnog priloga „Kilato“, pisac sa priznanjima „Jožef Atila“ i „Marai Šandor“ kao nagrade za svoje stvaralaštvo i na njegovo mesto je postavila spoljnjeg saradnika. Kontrin greh je bio što je u svom prilogu dao mesto jednoj (negativnoj) kritici o knjizi vanbračnog partnera predsednika SVM, Lovaš Ildiko. Protiv smene Kontre protestovali su javne ličnosti, ističući da se ne protive smeni urednika, već smatraju, da je absurdan razlog koji je doveo do njegove smene. Mesec dana kasnije vođstvo Mađar So-a je pokrenuo disciplinski postupak protiv nekadašnjeg glavnog urednika, Kokai Petera, koji je sada vođa marketinga. Optužili su ga, da je motorno vozilo u svojini Mađar So-a a koji je on vozio, više kilometara je išao, mesecima ranije, nego motorno vozilo u svojini takođe Mađar So-a, koje su vozili saradnici štampe. Pored navedenog, Kokai je bio više meseci izložen uznemiravanjima na radnom mestu, nije dobijao radne zadatke, a postojeće poslove su oduzeli od njega. Slučaj je eskalirala do te tačke, da je Kokai podneo prijavu zbog uznemiravanja na radnom mestu. Disciplinski postupak koji je vođen protiv njega, neosnovano se odugovlačio i kažnjen je novčanom kaznom – odbijanjem od svoje plate, ali nije dobio otkaz, iako je prevashodni cilj glavne urednice je upravo bio to.

U januaru 2016. godine Kokai Petera i Mihajlovič Klaru (kao i jednog trećeg radnika lista, Sikora Čabu) rukovodstvo Mađar So-a je pozvao, da s obzirom na činjenicu, da njihova radna mesta „postaju višak“, da daju otkaz samovoljno. To oni nisu učinili.

OČEKIVANE RETORZIJE

Mađarski pokret je učestvovao na prolećnim lokalnim i pokrajinskim izborima u 2016. godine, kao civilno udruženje. Na izborima je SVM izgubio trećinu glasova ranijih birača – istovremeno je Mađarski pokret dobio podršku 26 procenta Mađara koji su birali nacionalnu opciju.

Trenutno, izgleda, da je SVM rešio da zbog rezultata postignutih na izborima, – retorziju će da primeni na novinarima, optužujući ih za lošije rezultate. Prevashodno na meti retorzije su oni novinari Mađar So-a, koji učestvuju u aktivnostima Mađarskog pokreta.

Trenutna situacija je sledeća: u ovoj godini, u javnim ustanovama je obavezno izvršiti racionalizaciju radnih mesta, i pod tim geslom, rukovodstvo Mađar So-a pokušava da izvrši reorganizaciju na način, da kolege, koji su članovi Mađarskog pokreta, da postanu višak radne snage. Planiraju da premeste rubriku unutrašnje politike i desk iz Subotice u Novi Sad (sa kojim postupkom će saradnike na ovim rubrikama da stave u nesiguran životni položaj), i trenutno, čini se, da dosadašnju praksu izbora glavnog urednika žele izmeniti, tako, da članovima uredništva ne ostavljaju mogućnost da izraze svoje mišljenje vezano za kandidata za glavnog urednika. Jedini cilj kako planiranih otpusta, tako i promene mehanizma izbora glavnog urednika, jeste nastojanje da SVM drži pod kontrolom Mađar So, što je jače moguće.

ZLOUPOTREBA AUTONOMIJE

Iz svega toga proizilazi da SVM, instrumentalizacijom Nacionalnog saveta Mađara zloupotrebljava mehanizme koje obezbeđuje manjinska autonomija, istu koristi da bi stavila pod apsolutni stranački uticaj list Mađar so. Eklatantne primere te namere smo videli tokom ovogodišnje izborne kampanje: u dvobroju od 16-17 aprila 2016. godine na 13 stranica (tri stranice reklama) je objavljeno ukupno 16 tekstova o SVM-u, 21. aprila, u četvrtak, tri dana pred izbore je u listu od 20 stranica se ukupno 17 članaka bavilo nekom od aktivnosti SVM-a, o Ištvanu Pastoru je objavljeno 5 fotografija, a na čitavoj jednoj stranici je objavljen pamflet protiv Mađarskog pokreta iz pera spoljnog autora.

Pravna sredina je u Srbiji takva da nema organa, ni mehanizama koji bi mogli sprečiti zloupotrebu manjinske autonomije: u isključivoj su nadležnosti NSM-a mediji čiji je osnivač nacionalni savet, na njihovo čelo NSM postavlja onoga koga mu je volja i odobrava sistematizaciju kakva savetu odgovara. Baš se zbog toga obraćamo Vama sa našim problemima i molimo Vas da nam pružite mogućnost da svoje stavove iznesemo putem ličnog razgovora.

GOVOR MRŽNJE UPEREN PROTIV IZBEGLICA

Sa pitanjem migracije, sa prisustvom izbeglica mahom sa Bliskog Istoka na našim prostorima se Mađar so naravno, bavi u izrazitoj meri – međutim to čini na prilično ambivalentan način. Dok se prisustvom, ponašanjem izbeglica u vojvođanskim selima, u pograničnom pojasu bave novinari lista, većih problema i nema: iz reportaža se iscrtava prilično složen problem, situacija u kojoj pate i izbeglice, ali i autohtono stanovništvo, čija imanja, voćnjake, bašte ovi nesrećnici oštećuju. Kada međutim zamenici glavne urednice kreću „na teren“ ili kada njih dvoje sednu da napišu komentar o izbeglicama, onda se stvaraju tekstovi koji itekako šire govor mržnje. Komitet pravnika za ljudska prava – YUCOM podneo je žalbu Savetu za štampu zbog teksta „Mini suknja i javna bezbednost” autora Erike Kabok (zamenica glavne urednice).

Podnosioci žalbe tvrde da su spornim tekstom prekršene odredbe Kodeksa novinara koje se odnose na istinitost izveštavanja i zabranu diskriminacije i govora mržnje. Većina članova Saveta za štampu je bila saglasna da tekst sadrži diskriminatorne stavove, ali ovo telo iz formalnih razloga nije donelo odluku da je Mađar so prekršio Kodeks novinara Srbije. Autorka inače nedeljno-dvonedeljno objavljuje članke u sličnom tonu o izbeglicama. Naše je ubeđenje da se pitanjem izbeglica, kao i o svim drugim temama od društvenog značaja jedan javni servis mora baviti, ali to mora činiti objektivno, nepristrasno, izbegavajući podizanje tenzija, govor mržnje. Smatramo veoma negativnim što u vezi ove pojave, koja se ne tiče samo našeg društva, nego koje je ujedno i jedno od najozbiljnijih evropskih pitanja, redakcija nema jedinstveno uzdržan stav i ne izveštava u skladu sa pravilima profesije.

DISKRIMINACIJA ZBOG POLITIČKOG MIŠLJENJA

Ubeđeni smo da je sloboda štampe univerzalna demokratska vrednost koju niko i ništa ne može dovesti u pitanje, bilo da je reč o predsedniku stranke, o njegovoj životnoj saputnici ili o bilo kom funkcioneru. Vojvođanska mađarska zajednica je trenutno suočena sa orgomnom krizom, iseljavanje Mađara je poprimilo do sada neviđene razmere, a tim problemom se ne bavi niko (vodeći se mišlju da je najlakše probleme sakriti pod tepih), a mi ne možemo gledati mirno kako nam ispražnjavaju redakciju, kako nas onemogućavaju u stručnom, moralnom i egzistencijalnom smislu, obazirući se samo i isključivo na interese jedne manje grupe.

Zbog toga smo odlučili da informišemo Vas i organizaciju / ustanovu koju predstavljate o nastaloj situaciji, odnosno o tome da, vodeći se idejom političke retorzije, rukovodstvo jednog javnog servisa, jedinog dnevnog lista u Srbiji na mađarskom jeziku gazi i slobodu štampe, i samopoštovanje novinara, pa i njihova prava i egzistencija. Ubeđeni smo da u 21. veku nikoga, pa ni novinare ne sme niko diskriminisati zbog političkog mišljenja i zbog toga smatramo nedopustivim sve što se u Mađar so-u dešava gde nas žigošu baš zbog naših stavova. Sve je to u potpunoj suprotnosti sa idejama na kojima se temelji Evropska Unija, zbog toga iniciramo susret sa Vama da bi Vas i lično informisali o situaciji u kojoj se nalazimo.

Zaposleni Mađar So-a:

Kornel Bajtai
Arnold Terek
Atila Koso
Čaba Segi
Edvard Molnar
Eržebet Tot Batori
Janoš Teke
Klara Mihajlović
Livia Mađar
Margareta Tomo
Peter Kokai
Zoltan Vigi
Žaklina Vigi Žoldoš
Žolt Horvat

Print Friendly, PDF & Email